1. MOLCH

VRSTA: diverzantska podmornica

IME / OZNAKA: Molch

PRIPADNOST: njema

ka ratna mornarica

IZGRAĐEN: 1944., Njema

ka.

DIMENZIJE: d=10,78 m, š=1,82 m, istisnina: 11,01 t

Stroj: 1 elektromotor tipa SSW GL 234/7, snaga 513 KS kod 551 okr/min. na površini

Dubina ronjenja: 40 m, brzina: 4,3 čv nad vodom, 5,0 čv pod vodom

Domet: 50 nm pri 4 čv na površini, 50 nm pri 5 čv pod vodom

Posada: 1

NAORUŽANJE: 2 torpeda G7e kalibra 533 mm na elektri

ni pogon, obješena na bo

ne šine

POTONUO: 1.-2. 5. 1945.g.

UZROK: samopotapanje

MJESTO: oko 100 m od obale, ispred plaže na kupalištu Sistiana

KOORDINATE: 45˚ 45,985’ N, 13˚ 37,858’ E

TEŽINA PRONALAŽENJA: Lako se pronalazi

NAJVEĆA DUBINA: 9 m

NAJMANJA DUBINA: 8 m

STRUJE: 5 uglavnom nema struje

PRISTUP: 5 pristup moguć s obale

VIDLJIVOST: 3 vidljivost uglavnom osrednja, zimi povremeno vrlo dobra

BOGATSTVO ŽIVOG SVIJETA: 2 skroman život na i oko olupine

POTREBNA ZNANJA I VJEŠTINE: 5 sve ronilačke kategorije

POVIJESNA VAŽNOST: postoji

U ovom broju na kratko odustajemo od prakse da objavljujemo podatke o olupinama u hrvatskom dijelu Jadrana i za trenutak se prebacujemo u susjednu Italiju, točnije u Sistiani u blizinu Trsta u čijem podmorju leži jedna vrlo zanimljiva olupina male podmornice. Radi se o njemačkoj diverzantskoj podmornici tipa Molch od koje su rijetki primjerci danas sačuvani u svijetu. Mi imamo sreću da podmornicu Molch možemo vidjeti u živo u neposrednom susjedstvu.

Povijest:

Podmornica Molch bila je jedna iz niza od nekoliko tipova malih podmornica jednosjeda koje su Nijemci tijekom rata projektirali za borbu protiv površinskih plovila koristeći razne diverzantske taktike. Zbog svoje male brzine MOLCH nije mogao presretati brze ratne brodove na otvorenome moru te je stoga bio namijenjen za napad na sporije transportne i pomoćne ratne brodove. Mogao se privući ratnim bazama i iznenaditi ratne brodove u sporoj vožnji, na sidru ili na vezu, ako bi prethodno bio u stanju savladati prepreke kojima su takve baze uvijek bile opasane.

Prema njemačkim podacima, podmornice tipa Molch bile su prave male ronilice s uzgonskim i trim-tankovima, namijenjene diverzantskim akcijama, tj. za prepade na neprijateljske brodove. Bile su dugačke 10,78 m, široke 1,82 m, s elektropogonom koji je bio korišten za njemačka torpeda. Djelatni domet iznosio je nekih 60 milja pri brzini na površini od 3 čvora, a operativna dubina ronjenja bila je do 30 m. Naoružana je bila s dva torpeda G 7e kalibra 533mm. Od navigacijske opreme imala je fiksni periskop i kompas. Za spašavanje pilot je na raspolaganju imao uređaj za disanje (Draeger) zatvorenog kruga, kakav su koristili podmorničari te prsluk na napuhavanje.

Teorijsko i praktično školovanje upravljača ("pilota") održano je od lipnja do rujna 1944. u Eckenfoerdeu i Surendorfu. Upravljači su ovisno o raspoloživom vremenu izvršili 5 do 15 plovidbi i ronjenja Molchom. Od pet flotila opremljenih mini podmornicama tipa Molch koje su osposobljene za ratne zadatke, jedna (411. K-flotila) je početkom rujna 1994. prebačena u Italiju te je za nju uređena baza u San Remu. Neki izvori spominju da je za vrijeme probnih urona došlo do nekoliko nesreća zbog poremećaja trima i nekontroliranog zarona preko sigurnosne dubine od 60 m, kada je tlak vode zdrobio podmornicu i upravljača. Uzrok je bila razlika u salinitetu odnosno specifičnoj gustoći morske vode u odnosu na Sjeverno more gdje su bili obavljani probni zaroni. Na preostalim podmornicama izvršene su hitne izmjene na trim-tankovima pa je problem riješen, a rizik donekle smanjen.

Prva i jedina poznata borbena akcija 411. K-flotile (puni naziv je Kleinkampfmittel Flotille ili flotile malih borbenih jedinica) uslijedila je u noći 25.-26. rujna 1944. godine kada je sedam Molchova napalo dva saveznička razarača ispred Nice. Iako su Molchovi lansirali nekoliko torpeda, niti jedan nije pogodio cilj, a razarači su odmah prešli u protunapad. U gonjenju koje je uslijedilo, najmanje tri Molcha potopljena su dubinskim bombama savezničkih razarača. Saveznici su zarobili tri upravljača, dok se u bazu uspjelo vratiti samo nekoliko Molchova.

Nijemci su bili vrlo razočarani ovim neuspjehom. Flotila je uskoro prebačena na jadransku obalu u bazu u Sistiani koja je uspostavljena tijekom jeseni 1944. godine. Prema pričama stanovnika u stijenama što se dižu iznad lučice Sistiana Mare, iskopana su velika podzemna skladišta i radionice, kao i tuneli koji su međusobno povezivali topovske i strojničke položaje iskopane u živoj stijeni. Obrambeni položaji usječeni u živoj stijeni dobro su očuvani i danas, a usmjereni su prema moru odakle se očekivalo desantno iskrcavanje saveznika. Lučica je bila opremljena uređajima za rukovanje malim podmornicama - dizalicama za njihovo spuštanje u more, vozilima za vuču te priručnim kolicima za manipuliranje na gatu te odvoz do skladišta ili radionice. Svaka flotila imala je svojeg zapovjednika, časnika za tehniku, oko 30 uvježbanih i borbeno spremnih upravljača ("pilota") i oko 20-30 Molchova. Jedinica za podršku bila je prilično velika i u svojem je sastavu imala oko 200 vojnika koji su bili zaduženi za održavanje podmornica, protuzrakoplovnu motoriziranu jedinicu, 40 vozača kamiona te 2-3 kuhara.

Ne postoje pouzdani podaci je li iz Sistiane izvršena neka akcija u kojoj su sudjelovale podmornice Molch. Poznato je da su planirani prepadi na savezničke brodove u Sjevernom Jadranu, no kako je sva operativna dokumentacija 411. K-flotile uništena (vjerojatno prilikom povlačenja), to nažalost više danas nije moguće provjeriti.

Prilikom napuštanja baze Nijemci su eksplozivom zatrpali ulaze u podzemna skladišta i radionice te danas nije poznato što se u njima nalazilo u trenutku zatvaranja. Sigurno je da su Nijemci, u noći 1.-2. svibnja 1945. pred nadiranjem partizana i saveznika uništili niz manjih plovila, a među njima i barem dva Molcha. Zbog žurbe, oba su potonula na maloj dubini pa je jedan tijekom sedamdesetih godina izvađen i kasnije u lošem stanju pohranjen u neki od depoa tršćanskih muzeja. Drugi Molch ostao je na dnu da nas i danas podsjeća na strašne ratne dane i besmislene žrtve ludo hrabrih podmorničara.

Stanje olupine i ronjenje:

Olupina se nalazi točno ispred plaže ispred lučice Sistiana, na samo 10 metara dubine. Vidljivost je bila neočekivano dobra (oko 15 metara), more kao ulje. Plivajući po površini, odmah smo pronašli olupinu.

Zaronivši do dna moglo se ustanoviti da je podmornica cijela, izuzev poklopca na malom tornjiću i pleksiglas kupole na njoj. Leži blago nagnuta na lijevi bok i zapravo podsjeća na veliki torpedo. Trup je čitav, samo je lim na perajama na krmenom dijelu mjestimice propao. Na zadnjem dijelu trupa nalazi se mali tornjić u kojem je bilo mjesta za "pilota", jedinog člana posade. Sada je unutrašnjost kabine puna mulja pa se ne može vidjeti je li unutra nešto ostalo od komandi za upravljanje podmornicom. Na tornjiću je nekada bio pričvršćen i fiksni periskop, no danas ga nema. Uzduž desne strane podmornice vidi se dugačka tračnica koja je služila za vješanje torpeda (po jedan sa svake strane) koja su bila i jedino njeno naoružanje, a kroz otvor u zadnjem dijelu trupa mogu se još vidjeti poluge koje su povezivale upravljač u kabini s repnim kormilom dubine i smjera. Ovo lagano ronjenje idealno je za početničke ronilačke kategorije jer se zbog male dubine i blizine obale do nje može lako spustiti i na dah.

LEGENDA MOLCH KARTA GOOGLE MAPS.jpg

LEGENDA frka1.jpg Olupina se nalazi na samo 10 metara dubine i kod prosječne vidljivosti dobro se vidi sa površine.

LEGENDA frka3.jpg Velike repne peraje omogućavale su Mojchu dobru upravljivost.

LEGENDA frka4.jpg Trup mini podmornice više podsjeća na veliki torpedo.

LEGENDA frka5.jpg Mali tornjić sa fiksnim periskopom služio je za neopaženo prikradanje cilju.

LEGENDA frka6.jpg Na tornjiću se pod naslagama morskog raslinaj još vide mali prozori koji su pilotu služili za kakvu-takvu orijentaciju.

LEGENDA frka7.jpg Toranj je bez poklopca a unutrašnjost je nažalost zatrpana muljem.